Radoslav Rogina hrvatski je cestovni profesionalni biciklista. Rogina je predstavljao Hrvatsku na Ljetnim olimpijskim igrama 2008. godine, kada je zauzeo 25. mjesto u cestovnoj utrci. Ponovno je predstavljao Hrvatsku na Ljetnim olimpijskim igrama 2012. u Londonu, završivši na 41. mjestu u cestovnoj utrci.

Usudimo se reći da je Rogina broj jedan kada je riječ o hrvatskim profesionalnim biciklistima. Sigurni smo da od njega imamo štošta za naučiti.

Radoslave reci nam nešto ukratko o sebi?

Ja sam Radoslav Rogina rođen i živim u Varaždinu, suprug i otac dvije curice. Još uvijek aktivni sportaš-biciklista u karijeri koja od samih početaka traje 27 godina.

S koliko godina si se počeo baviti biciklizmom i zašto baš biciklizam?

Sam početak bavljenja biciklizmom je započeo 1993. godine u koji me uveo otac koji je i sam bio biciklista, a kasnije veliki zaljubljenik u taj sport. U profesionalnom biciklizmu mi je ovo 23 sezona.

Kako provodiš svoje slobodno vrijeme?

U počecima je možda bilo slobodnog vremena koje se godinama sužavalo što zbog sve ozbiljnijeg shvaćanja sporta od kojeg živim, dok ga u današnje vrijeme skorom ni nema uz obiteljske obaveze.

Ako ga ima najviše volim odmarati, jer sam trening uzima previše vremena i energije da bi bilo što drugo mogao radit, ako sljedeći dan želiš biti sposoban za trening.

2008. godine u Pekingu i nakon tog 2012. godine u Londonu predstavljao si Hrvatsku na Olimpijskim igrama. Reci nam nešto o tim velikim događajima i postignutim rezultatima u tvojoj karijeri? Što ti je najviše ostalo u sjećanju?

Tijekom karijere odvozio sam možda u grubo cca 1500 utrka. Teško bi koju izdvojio da mi je ostala u posebnom sjećanju. Imam puno dragih utrka koje su mi ostale u lijepom sjećanju, a to su većinom pobjede kao i svakom drugom sportašu i teško bi ih nabrajao.

“Naravno tu su i dvije utrke odvožene na Olimpijskim igrama koje nose lijepe uspomene, jer sam nastup tamo je san svakog sportaša.”

Od 2012. godine dio si Adria Mobil tima, kako se slažete kao ekipa, te kako si zadovoljan načinom na koji klub funkcionira?

Trenutno sam član Adria Mobil u kojoj sam već 9 sezonu, možda manja ekipa kontinentalnog razreda, ali sve tu funkcionira kao kod svih najvećih ekipa samo je obujam svega manji.

Kakav si status imao u sezoni koja je iza nas u klubu za koji voziš? Da li si zadovoljan s tim statusom?

Od kad sam član ekipe imam status kapetana jer sam uvijek bio zadužen za rezultat na težim etapnim utrkama, a i zbog iskustva koje prenosim na mlade vozače.

Po tvom dosadašnjem iskustvu i mišljenju koji su neki od odlučujućih faktora ukoliko netko želi postati uspješan biciklist?

Sad na ovo pitanje vrlo lagan odgovor kao i u svakom drugom sportu – trening, trening, trening…i uvijek bi sport morao biti na prvom mjestu, ako se želi u njemu uspjet.

Prehrana je jedan od bitnijih čimbenika u biciklizmu, imaš li neki raspored prehrane? Koje savjete bi dao ostalim biciklistima u vezi prehrane prije, tijekom i nakon utrke?

Naravno trening puno pridonosi ako je iza njega dobar odmor i naravno sav potreban suport, najviše tu mislim na prehranu, te na dodatke prehrani. To je neiscrpna tema koju mogu dalje prenositi individualno.

Kakvi su ti planovi za ovu sezonu? Ostaješ li u istoj momčadi ili ima promjena?

Što se tiče daljnjeg dijela sezone ne bih ništa prognozirao. Trenutno imam ozljedu koja me za sad lagano udaljava od ozbiljnog treninga. Ni sam ne znam kad bih mogao započeti sezonu.

Planiraš li nakon profesionalne biciklističke karijere i dalje ostati u tim vodama? Možemo li od tebe očekivati trenersku karijeru?

Nakon karijere bilo bi logično ostati u biciklističkim vodama jer previše je informacija koje bi trebalo prenijeti na mlade. Nažalost trenutno to na našem području nije izvedivo zbog nedostatka sredstava da bi neko društvo moglo djelovati. Da li ću to nastavit vani vrijeme će pokazati.